MARIJAN AUGUST ROGINA, sada je već vremešan čovjek, prošlo je podosta godina otkada se rodio. Građansko mu je ime Marijan, a August je dobio na krštenju, prezime Rogina. Ovaj svijet ugledao je jednog lijepog nedjeljnog jutra, mjesec dana prije početka Drugog svjetskog rata, točnije 30. VII. 1939. To se dogodilo u Poljanici Bistranskoj (naselje na sjeverozapadnim obroncima Medvednice). Najranije djetinjstvo proživio je u ozračju ratnog vihora. Sreća za njega je bila to što se njegov dom nalazio u zavjetrini Zagrebačke gore, a ratne strahote su se događale podalje od njegova sela. Godine 1946. krenuo je u osnovnu školu, a od 1954. do 1971. postigao sljedeća zvanja: automehaničar, profesionalni vozač cestovnih motornih vozila, strojarski tehničar i strojarski inženjer. Bio je zaposlen u nekoliko tvrtki; prvo kao automehaničar, zatim kao profesionalni vozač, nakon toga kao poslovođa i šef pogona strojne obrade, a prije mirovine bio je direktor. Po odlasku u mirovinu, godine 1996. upisuje studij teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, a 2002. studij filozofije i religijskih znanosti na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove. Studijem na KBF-u postigao je zvanje teologa, a godine 2008. na FFDI diplomirao je filozofiju i religijske znanosti. Manje-više svoju je izobrazbu stjecao uz rad. Nemirnog je duha i trajno zainteresiran za nove spoznaje. Ni u jednom razdoblju svog života nije lagodno živio, uvijek radi i bez aktivnosti teško može zamisliti život.
Marijan August Rogina, kao duhovno-materijalno biće, vjeruje da je znatno više od obične hrpe nežive materije jer je, sebesvjesno i jedincato biće u čitavom svemiru. Odlučno odbacuje svaku pomisao da bi život bio plod čiste slučajnosti. Zakon ovog svijeta, uzrok-posljedica je, neoboriv i nepovrjediv. Siguran je da nije u postojanju voljom materije, nego po volji Onoga koji jest oduvijek i zauvijek. Uvjeren je da čovjek sâm po sebi bez poticaja ”odozgo”, teško može nešto vrijedno učiniti. Isus kaže: … Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa (Iv 15,5). Vjeruje da će po bezgraničnom milosrđu Krista Gospodina, iako grješan čovjek, postići svoje pravo dovršenje u ovom svijetu. Također se nada, da će poslije zadnjeg izdisaja postići potpunu sreću u procvatu vječnog života i, da će u radosti svekolike djece Božje kroz svu vječnost iskazivati slavu i čast našem dragom Bogu.